Luk 6 | SerDKE | STEP | Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iđaše kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeđahu.

Luke 6

1 Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iđaše kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeđahu. 2 A neki od fariseja rekoše im: zašto činite što ne valja činiti u subotu?

3 I odgovarajući Isus reče im: zar nijeste čitali ono što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? 4 Kako uđe u kuću Božiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima što bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osim jedinijeh sveštenika. 5 I reče im: sin je čovječij gospodar i od subote.

6 A dogodi se u drugu subotu da on uđe u zbornicu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha. 7 Književnici pak i fariseji gledahu za njim neće li u subotu iscijeliti, da ga okrive. 8 A on znadijaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade.

9 A Isus reče im: da vas zapitam: šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni mučahu. 10 I pogledavši na sve njih reče mu: pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka posta zdrava kao i druga. 11 A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugome šta bi učinili Isusu.

12 Tijeh pak dana iziđe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noć na molitvi Božijoj. 13 I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva:

14 Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija, 15 Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota, 16 Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

17 I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila učenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, 18 Koji dođoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i iscjeljivahu se. 19 I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve.

20 I on podignuvši oči na učenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. 21 Blago vama koji ste gladni sad; jer ćete se nasititi. Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmijati.

22 Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi čovječijega. 23 Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi.

24 Ali teško vama bogati; jer ste već primili utjehu svoju. 25 Teško vama siti sad; jer ćete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sad; jer ćete zaplakati i zaridati.

26 Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnijem prorocima ocevi njihovi.

27 Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; 28 Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju.

29 Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. 30 A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.

31 I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako. 32 I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube. 33 I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici čine tako. 34 I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da ćete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.

35 Ali ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima. 36 Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv.

37 I ne sudite, i neće vam suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se.

38 Dajite, i daće vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i preopunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom mjerom dajete onakom će vam se vratiti.

39 I kaza im priču: može li slijepac slijepca voditi? Neće li obadva pasti u jamu? 40 Nema učenika nad učitelja svojega, nego i sasvijem kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.

41 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjećaš? 42 Ili kako možeš reći bratu svojemu: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kad sam ne vidiš brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.

43 Jer nema drveta dobra da rađa zao rod; niti drveta zla da rađa dobar rod. 44 Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine.

45 Dobar čovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao čovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.

46 A što me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvršujete što vam govorim? 47 Svaki koji ide za mnom i sluša riječi moje i izvršuje ih, kazaću vam kakav je: 48 On je kao čovjek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dođoše vode, navali rijeka na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.

A koji sluša i ne izvršuje on je kao čovjek koji načini kuću na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah je obori, i raspade se kuća ona strašno.